Istorija joge: od antičke Indije do modernog doba

  • Podijeli Ovo
Stephen Reese

U današnjem svijetu joga je dobro poznata po svojim fizičkim i fiziološkim prednostima. Međutim, ova aktivnost sa malim uticajem takođe ima dugu istoriju koja izgleda da seže čak 5000 godina unazad. Nastavite čitati kako biste saznali više o drevnom poreklu joge, religijskim i filozofskim konceptima povezanim s njom i njenoj evoluciji kroz vrijeme.

Drevno porijeklo joge

Istorijski dokazi sugeriraju da joga je prvi put prakticirala civilizacija Ind-Sarasvati, također poznata kao Harapanska civilizacija , koja je cvjetala u dolini Inda (današnja sjeverozapadna Indija), negdje između 3500. i 3000. godine prije Krista. Vjerovatno je počela kao vježba kontemplacije, praktikovana da olakša um.

Međutim, teško je znati kako se joga doživljavala tokom ovog perioda, uglavnom zato što još niko nije otkrio ključ za razumijevanje jezika naroda Ind-Sarasvati. Dakle, njihovi pisani zapisi ostaju misterija za nas i danas.

Pašupati pečat. PD.

Možda je najbolji trag koji su istoričari imali iz ovog ranog perioda u vezi sa praktikovanjem joge, slika koja se može videti na Pashupati pečatu. Pečat Pashupati (2350-2000 pne) je pečat iz steatita koji su proizveli ljudi Ind-Sarasvati koji prikazuje sjedećeg tricefalnog, rogata čovjeka (ili božanstva), koji izgleda mirno meditira između bivola i tiger. Za neke naučnike,joga također može značajno poboljšati položaj tijela

  • Joga bi mogla pomoći u poboljšanju navika spavanja
  • Da rezimiramo

    Joga je očito imala dugu povijest, tokom koje vremena kada je evoluirao. Evo kratkog rezimea glavnih tačaka o kojima se gore govori:

    • Jogu je prvi put prakticirala civilizacija Ind-Sarasvati, u dolini Inda (sjeverozapadna Indija), otprilike između 3500. i 3000. godine prije Krista.
    • U ovoj ranoj fazi, joga se vjerovatno smatrala vježbom kontemplacije.
    • Nakon okončanja civilizacije Ind-Sarasvati, negdje oko 1750. godine prije Krista, Indoarijevci su naslijedili praktikovanje joge.
    • Potom je uslijedio proces razvoja koji je trajao oko deset stoljeća (15.-5.), tokom kojeg je praksa joge evoluirala tako da uključuje vjerske i filozofske sadržaje.
    • Ovu bogatu tradiciju kasnije je organizovao hinduistički mudrac Patanjali, koji je, u nekom trenutku između 2. i 5. veka n.e., predstavio sistematizovanu verziju joge, poznatu kao Aštanga joga (joga sa osam krakova).
    • Patanjalijeva vizija postulira da postoji osam stupnjeva u jogi, od kojih svaki praktikant mora prvo savladati, da bi postigao prosvjetljenje i duhovno oslobođenje.
    • Od kasnog 19. stoljeća nadalje, neki jogi majstori uveo pojednostavljenu verziju joge u zapadni svijet.

    Danas je joga i dalje popularna širom svijeta,hvaljen zbog svojih fizičkih i mentalnih prednosti.

    naizgled bez napora kontrola koju centralna figura tuljana ima nad zvijerima koje ga okružuju mogla bi biti simbol moći koju smireni um drži nad divljim strastima srca.

    Nakon što postane najveća civilizacija antičkog svijeta u svom zenitu, civilizacija Ind-Sarasvati počela je da opada negdje oko 1750. godine prije Krista, sve dok nije nestala. Razlozi ovog izumiranja i dalje su predmet rasprave među naučnicima. Međutim, joga nije nestala, jer su njenu praksu naslijedili Indo-Arijevci, grupa nomadskih naroda koji su prvobitno bili sa Kavkaza i stigli i nastanili se u Sjevernoj Indiji oko 1500. godine prije Krista.

    Vedski utjecaj u pretklasičnoj jogi

    Indoarijevci su imali bogatu usmenu tradiciju punu vjerskih pjesama, mantri i rituala koji su se stoljećima prenosili s generacije na generaciju dok nisu konačno napisani dole negde između 1500. i 1200. godine pne. Ovaj čin očuvanja rezultirao je nizom svetih tekstova poznatih kao Vede.

    To je u najstarijoj Vedi, Rig Vedi, gdje se riječ 'joga' pojavljuje registrovana po prvi put. Korišćen je za opisivanje prakse meditacije nekih dugokosih asketskih lutalica koji su putovali Indijom u davna vremena. Ipak, prema tradiciji, upravo su Bramani (vedski svećenici) i Riši (mistični vidovnjaci) zapravo počelirazvijanje i usavršavanje joge, kroz period koji se protezao od 15. do 5. veka pre nove ere.

    Za ove mudrace privlačnost joge je daleko prevazišla mogućnost postizanja mirnijeg stanja uma. Smatrali su da bi ova praksa takođe mogla pomoći pojedincu da dosegne božansko u sebi; kroz odricanje ili ritualno žrtvovanje ega/ja.

    Od sredine 5. do 2. stoljeća prije Krista, Bramani su također dokumentirali svoja vjerska iskustva i ideje u zbirci svetih spisa poznatih kao Upanišade. Za neke učenjake Upanišade su pokušaj organizovanja duhovnog znanja sadržanog u Vedama. Međutim, tradicionalno, praktikanti različitih religija zasnovanih na Vedima također su vidjeli Upanišade kao niz praktičnih učenja, prvenstveno sastavljenih da bi pojedincima omogućili da znaju kako da integriraju ključne elemente ove religijske tradicije u svoje živote.

    Postoji najmanje 200 Upanišada koje pokrivaju širok spektar religijskih tema, ali samo 11 od njih se smatraju 'glavnim' Upanišadama. A među ovim tekstovima, Yogatattva Upanišada je posebno relevantna za praktičare joge (ili „jogije“), budući da govori o važnosti ovladavanja tijelom, kao sredstvom za postizanje duhovnog oslobođenja.

    Ova Upanišada se također dotiče ponavljajuće, ali suštinske teme vedske tradicije: Pojam daljudi nisu njihova tijela ili umovi, već njihove duše, koje su najpoznatije kao 'Atman'. Atman je autentičan, vječan i nepromjenjiv, dok je materija privremena i podložna promjenama. Štaviše, poistovjećivanje ljudi sa materijom na kraju dovodi do razvoja obmane percepcije stvarnosti.

    Tokom ovog perioda, također je ustanovljeno da su postojale najmanje četiri vrste joge. To su:

    • Mantra Yoga : Praksa usredotočena na pjevanje mantri
    • Laya Yoga : Praksa usmjerena na rastvaranje svjesnosti kroz meditaciju
    • Hatha Yoga : praksa koja svoj naglasak stavlja na fizičku aktivnost
    • Raja Yoga : Kombinacija svih prethodnih vrsta joge

    Sva ova učenja će na kraju dalje razvijati i organizirati jogi mudrac Patanjali.

    Patandžali i razvoj klasične joge

    I dalje bestseler. Pogledajte ovo ovdje.

    U svojoj pretklasičnoj fazi, joga se praktikovala slijedeći nekoliko različitih tradicija koje su evoluirale istovremeno, ali nisu bile, strogo govoreći, organizirane po sistemu. Ali ovo se promijenilo između 1. i 5. stoljeća n>

    Patandžalijeva sistematizacija odjoga je bila pod dubokim uticajem filozofije Samkhye, koja postulira postojanje iskonskog dualizma koji se sastoji od Prakriti (materija) i Purusha (večni duh).

    Prema tome, ova dva elementa su prvobitno bila odvojena, ali je Purusha greškom počeo da se identifikuje sa nekim aspektima Prakriti u nekom trenutku njihove evolucije. Isto tako, prema Patanjalijevoj viziji, ljudi također prolaze kroz ovu vrstu procesa otuđenja, koji na kraju dovodi do patnje. Međutim, joga pokušava da preokrene ovu dinamiku, dajući pojedincima priliku da progresivno napuste iluziju 'samo-jednake-materije' iza sebe, tako da mogu ponovo ući u svoje početno stanje čiste svijesti.

    Patandžalijeva Ashtanga Yoga (Joga sa osam nogu) organizirala je praksu joge u osam faza, od kojih svaki Yogi mora savladati da bi postigao Samadhi (prosvjetljenje). Ove faze su:

    1. Yama (suzdržanost): Etička priprema koja uključuje učenje kako kontrolirati impuls da se povrijede drugi ljudi. Ključno za ovu fazu je suzdržavanje od laganja, srebroljublja, požude i krađe.
    2. Niyama (disciplina): Takođe usredsređen na etičku pripremu pojedinca, tokom ove faze, jogi mora da trenira sebe da praktikuje redovno pročišćavanje svog tela (čistoća); da bude zadovoljan svojom materijalnom situacijom; imati asketski načinživot; stalno proučavati metafiziku povezanu sa duhovnim oslobođenjem; i da produbi svoju odanost Bogu.
    3. Asana (sjedište): Ova faza se sastoji od niza vježbi i položaja tijela koji imaju za cilj poboljšanje fizičkog stanja šegrta. Asana ima za cilj da praktičaru joge pruži veću fleksibilnost i snagu. U ovoj fazi, jogi bi također trebao ovladati sposobnošću držanja naučenih položaja tokom dužeg perioda.
    4. Pranayama (kontrola disanja): Također se bavi fizičkom pripremom pojedinca, ova faza je sastavljena nizom respiratornih vežbi koje imaju za cilj da dovedu jogija u stanje potpune relaksacije. Pranayama također olakšava stabilizaciju daha, što zauzvrat omogućava umu praktikanta da izbjegne da ga ometaju ponavljajuće misli ili osjećaj fizičke nelagode.
    5. Pratyahara (povlačenje osjetila): Ovo faza uključuje vježbanje sposobnosti povlačenja pažnje svojih čula sa objekata kao i drugih vanjskih podražaja. Pratyahara ne zatvara oči pred stvarnošću, već svjesno zatvara procese uma za osjetilni svijet kako bi yogi počeo da se približava svom unutrašnjem, duhovnom svijetu.
    6. Dharana (koncentracija uma): Kroz ovu fazu, jogi mora vježbati sposobnost da usredotoči svoje umno oko na jednoodređeno unutrašnje stanje, sliku ili jedan dio njegovog tijela, tokom dužeg vremenskog perioda. Na primjer, um može biti fiksiran na mantru, sliku božanstva ili vrh nosa. Dharana pomaže umu da odluta od jedne misli do druge, čime se poboljšava sposobnost praktikanta za koncentraciju.
    7. Dhyana (koncentrirana meditacija): Daljnji ulazak u pripremu uma, u ovoj fazi , jogi mora praktikovati neku vrstu meditacije bez osuđivanja, fokusirajući svoj um na jedan fiksni objekat. Kroz Dhyanu, um se oslobađa svojih unaprijed stvorenih ideja, omogućavajući praktičaru da se aktivno bavi njegovim fokusom.
    8. Samadhi (potpuna samopribranost): Ovo je najviše stanje koncentracije koje osoba može postići. Kroz Samadhi, tok svijesti meditatora slobodno teče od njega do objekta svog fokusa. Takođe se smatra da jogi takođe dobija pristup višem i čistijem obliku stvarnosti kada dostigne ovu fazu.

    Prema hinduizmu, savladavanje Samadhija (i naknadno postizanje prosvetljenja koje dolazi sa tim ) omogućava pojedincu da postigne Mokšu, tj. duhovno oslobođenje od ciklusa smrti i ponovnog rađanja (Samsara) u kojem je većina duša zarobljena.

    Danas, većina škola joge koje postoje baziraju svoje učenja o Patanjalijevoj viziji klasične joge.Međutim, u zapadnom svijetu, većina škola joge pretežno je zainteresirana za fizičke aspekte joge.

    Kako je joga stigla do zapadnog svijeta?

    Joga je prvi put dospjela u zapadni svijet između kasnog 19. i početkom 20. stoljeća, kada su neki indijski mudraci koji su putovali u Evropu i SAD počeli širiti vijesti o ovoj drevnoj praksi.

    Historičari često sugeriraju da je sve počelo nizom predavanja koje je održao jogi Swami Vivekananda na Parlamentu svjetske religije u Čikagu 1893. godine, o prakticiranju joge i njenim prednostima. Tamo su Vivekanadini govori i naknadne demonstracije dočekani sa strahopoštovanjem i velikim zanimanjem od strane njegove zapadne publike.

    Joga koja je došla na Zapad bila je, međutim, pojednostavljena verzija starijih jogijskih tradicija, sa naglasak na asane (položaji tijela). Ovo bi objasnilo zašto u većini slučajeva šira javnost sa Zapada misli o jogi uglavnom kao o fizičkoj praksi. Takvo pojednostavljenje izveli su neki renomirani majstori joge poput Shri Yogendraji i Swami Vivekananda lično.

    Šira publika imala je priliku da izbliza pogleda ovu praksu kada su škole joge počele da se otvaraju u SAD-u, tokom prve polovine 20. veka. Među ovim institucijama, jedna od najzapamćenijih je joga studio koji je osnovao Indra Devi u Holivudu 1947. godine.jogini je kao svoje učenike poželeo dobrodošlicu raznim filmskim zvijezdama tog vremena, kao što su Greta Garbo, Robert Ryan i Gloria Swanson.

    Knjiga Le Yoga: Immortalité et Liberté , objavljena 1954. poznati istoričar religija Mircea Eliade, također je pomogao da se religijski i filozofski sadržaji joge učine dostupnijim zapadnim intelektualcima, koji su ubrzo shvatili da jogijske tradicije predstavljaju zanimljivu protivtežu kapitalističkim tokovima mišljenja te epohe.

    Koje su prednosti prakticiranja joge?

    Osim što pomaže ljudima da se uklope u svoj unutrašnji duhovni svijet, prakticiranje joge ima i druge (opipljivije) prednosti, posebno u pogledu poboljšanja fizičkog i mentalnog zdravlja . Ovo su neke od prednosti koje bi vam mogle imati koristi ako odlučite da se bavite jogom:

    • Joga može pomoći u regulaciji krvnog pritiska, što zauzvrat smanjuje rizik od srčanog udara
    • Joga može pomoći u poboljšanju fleksibilnosti, ravnoteže i snage tijela
    • Vježbe disanja povezane s jogom mogu poboljšati funkcije respiratornog sistema
    • Vježbanje joge također može smanjiti stres
    • Joga može pomoći u smanjenju upale u zglobovima i otečenim mišićima
    • Vježbanje joge omogućava umu da ostane fokusiran na zadatke duže vrijeme
    • Joga može pomoći u smanjenju anksioznosti
    • Vježbanje

    Stephen Reese je istoričar koji se specijalizirao za simbole i mitologiju. Napisao je nekoliko knjiga na tu temu, a njegovi radovi su objavljeni u časopisima i časopisima širom svijeta. Rođen i odrastao u Londonu, Stephen je oduvijek volio istoriju. Kao dijete, provodio bi sate istražujući drevne tekstove i istražujući stare ruševine. To ga je navelo da nastavi karijeru u istorijskom istraživanju. Stephenova fascinacija simbolima i mitologijom proizlazi iz njegovog vjerovanja da su oni temelj ljudske kulture. Vjeruje da razumijevanjem ovih mitova i legendi možemo bolje razumjeti sebe i svoj svijet.